Tuzanin Anton Siništaj, koji je hapšen u akciji „Orlov let” 2006. godine, optužio je pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), koji su ga zvjerski tukli prilikom hapšenja, da su „rulja koja kalja obraz časne i čestite Crne Gore”. On je kazao da su petorica pripadnika SAJ-a, Marko B. Kalezić, Darko M. Šekularac, Nenad U. Šćekić, Branko R. Radičković i Milorad M. Mitrović, brutalno pretukli njega i njegovog oca Pjetra, koji je tada imao 86 godina. Ogorčen ističe da je sramota za državu Crnu Goru što su pomenuta lica i dalje pripadnici SAJ-a.
Siništaj koji je bio osuđen na šest godina zatvora zbog pripremanja terorističkih akcija u Malesiji kaže da se ni fašisti u kazamatima tokom rata nijesu ponašali kao ti pripadnici SAJ-a.
Zbog policijske torture, Siništaj i ostali optuženi u tom slučaju, pokrenuli su spor pred sudom u Strazburu i uskoro se očekuje presuda.
– Dok sam živ ne mogu zaboraviti kako su me SAJ-ovci tukli tog septembarskog jutra. Možda bi me moje rane manje boljele, da nijesam vidio kako su brutalno pretukli mog starog oca, koji je nedugo poslije toga preminuo. Ti pripadnici SAJ-a su sramota za časnu i čestitu Crnu Goru, to je jedna nekontrolisana rulja, koja je pokupljena s ulice – tvrdi Siništaj.
Sve se desilo, kako kaže, 10. septembra, u ranim jutarnjim časovima, kada su pripadnici SAJ-a opkolili njihovu kuću u centru Tuzi.
– Noć prije upada, počela je predizborna šutnja, to je bilo u petak oko ponoći, jer su izbori bili u nedjelju. Oko šest sati izjutra, u subotu, spavao sam u sobi sa ženom. Kuća nam je bila u centru Tuzi, a na spratu su spavali otac Pjetar i moje dvoje maloljetne djece. Čuo sam neko komešanje i lupanje. Otvorio sam vrata, maskirani pripadnici SAJ-a su odmah uperili hekler u mene. Oborili su me na pod, stavili lisice na ruke i počeli da me tuku. Čini mi se da je bilo sedam pripadnika SAJ-a, kao i još trojica policajaca. Tukli su me dok sam bio vezan, čak su i moju ženu vezali i oborili na pod. Rekao sam da na spratu spavaju moja djeca i otac koji ima 86 godina i da im od njega ne prijeti nikakva opasnost. Molio sam ih da ga poštede, da ga ne tuku, ali sve je bilo uzalud – kaže Siništaj.
Ekipa koju je predvodio Kalezić, kako on ističe, upala je i pretukla njegovog starog oca, uz najgore psovke koje je mogu da se zamisle.
– Tukli su nas uz najgore psovke i bljuvotine koje su izgovarali. Ne bih takvo poniženje i torturu poželio ni neprijatelju. I danas mi je teško kad o tome govorim. Vjerujte, kada bih još jednom morao proći kroz sve to, odmah bih sebi presudio – ogorčen je Siništaj.
Prema njegovim riječima, SAJ-ovci su ga nazivali pogrdnim imenima, a govorili su da je kao Hašim Tači i Radovan Karadžić.
– I mene i oca su gazili cokulama po tijelu i glavi. Djetetu su mi uperili automat, gurnuli su mu cijev u usta. Moj sin Marko i sad ima posledice od tada, ima traume, od šoka i danas muca. I sad mi u glavi odzvanjaju jauci mog oca dok su ga tukli, to će me proganjati dok sam živ – tvrdi Siništaj.
Dva sata je, kako se sjeća, trajala akcija SAJ-a, u kojoj su u njegovoj kući našli lovačku pušku, kao i po jednu „talijansku” i „jugoslovenku”, koje je njegov otac donio iz rata 1945. godine. On kaže da su SAJ-ovci otvarali i šahte oko kuće, jer su su mislili da se u njima kriju pripadnici OVK i da će da zapale Malesiju.
– Otac je preminuo nepunu godinu poslije tog događaja, došao je do imanja da vidi pčele, doživio je moždani udar, operisan je, ali nije preživio. Ubila ga je nepravda. Kopnio je iz dana u dan. Prepuklo mu srce za svoja dva sina koja su nepravedno ležala u zatvoru – sa sjetom priča Siništaj.
On kaže da je sud te pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) osudio na po tri mjeseca zatvora, ali su kasnije oslobođeni.
– Otac je tražio da ga Vaselj Siništaj, koji je tada bio poslanik, povede kod Filipa Vujanovića. Moj otac je bio borac, imao i odlikovanja, a jedno vrijeme, čini mi se, osam godina bio je porotnik u Okružnom sudu u Podgorici, kada je Filip Vujanović počinjao svoju karijeru. Otišao je i razgovarao sa Vujanovićem i pitao ga: „Koga si poslao da me bije u mojoj kući”. Bio sam po kazamatima fašističkim, dvije i po godine, šamar nijesam dobio od fašista. Pokupio si rulju sa ulice da me bije u rođenoj kući. To nijesu Crnogorci, to je rulja”. Obećao mu je tada Filip i dao časnu riječ da će rasvijetliti ovaj slučaj. Sud ih je zatim i osudio, ali ovaj mafijozo, kapo od mafije Milo Đukanović, koji je o zlu zabavio cijeli Balkan, vjerovatno im je načepio rep i oni su morali biti oslobođeni – tvrdi Siništaj.
Kaže da je još više ogorčen kada je u „Danu” vidio slike pripadnika SAJ-a koji su učestvovali u prebijanju građana 24. oktobra.
– Do svrgnuća ove garniture, u Crnoj Gori neće prestati jad i čemer, likvidacije, prebijanja i ubijanja – poručio je Siništaj.
U zatvor su, kako ističe, dolazili razni ljudi koji su nudili da se pomiri sa Markom Kalezićem i Darkom Šekularcem.
– Odbio sam to. Samo polako, što je rekao moj otac koji je pamtio pet režima – ničija nije gorela do zore. Neće se sve ovo ovako završtiti. Podnijeli smo tužbu u Strazburu, teretimo državu za torturu koju su nad nama izvršili pripadnici SAJ-a. Tražimo odštetu, to je sada u završnoj fazi i očekuje se presuda. Svi mi koji smo tada uhapšeni prošli smo golgotu koja je još jedino bila na Golom otoku – ističe Siništaj.
D.ŽIVKOVIĆ
M.VEŠOVIĆ
Gorjanc Prelević: Policija zlostavljala i Pejanovića
Akcija za ljudska prava bavila se slučajem zlostavljanja sada pokojnog Pjetra Siništaja 2006. godine u izvještaju „Procesuiranje mučenja i zlostavljanja u Crnoj Gori” koji je objavljen u martu 2013. godine, kazala je direktor te organizacije Tea Gorjanc Prelević. Ona je to rekla za „Dan” odgovarajući na naša pitanja povodom informacija da su pojedini pripadnici SAJ-a, kao što su Marko Kalezić, Nenad Šćekić, Darko Šekularac i Branko Radičković i dalje u toj jedinici.
– Iako je policajce koje spominjete u prvobitno sprovedenom postupku Osnovni sud u Podgorici oglasio krivima, oni su u ponovljenom postupku poslije žalbe oslobođeni zbog nedostatka dokaza. Viši sud u Podgorici je i potvrdio tu oslobađajuću presudu 2011. godine, tako da su pravosnažno oslobođeni odgovornosti, pa MUP nije bio u obavezi da ih udalji iz službe. Međutim, nalazi vještaka i iskazi svjedoka u tom slučaju su nedvosmisleno ukazivali na to da je tada 86-godišnji Siništaj bio žrtva zlostavljanja prilikom policijske operacije, ali je sud na kraju našao da nije bilo dovoljno dokaza da se krivica za to zlostavljanje pripiše konkretno onima koji su bili okrivljeni. Drugim riječima, oni pripadnici policije koji su tog dana nesporno zlostavljali Pjetra Siništaja uspjeli su da izbjegnu odgovornost – istakla je Gorjanc Prelević.
Navela je da je taj slučaj jedan od dokaza dosadašnjeg neuspjeha države da suzbije policijsku torturu. Tvrdi da su upečatljivi dokazi nekažnjivosti za torturu u Crnoj Gori masovno prebijanje pritvorenika u istražnom zatvoru u Spužu 1. septembra 2005. godine od strane pripadnika specijalne jedinice policije, za koje niko nikada nije kažnjen, zlostavljanje okrivljenih u operaciji „Orlov let”, takođe 2006. godine (u istom kontekstu je zlostavljan i Pjetar Siništaj) kao i očigledna tortura nad Aleksandrom Pejanovićem u takozvanoj „betonjerci” policije u Podgorici 2008. godine.
– Iako je Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT) u izvještajima o Crnoj Gori 2009. i 2013. detaljno kritikovao postupanje nadležnih državnih tužilaca i policije u svim tim predmetima nijedan neposredni izvršilac ni nalogodavac nije kažnjen. Svi oni ili bar većina njih koji su učestvovali u izvršenju tih krivičnih djela još rade u policiji, kao što su i tužioci čiji su rad kritikovali strani eksperti još u tužilaštvu. Ipak, odluka vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića da upozori javnost i Vladu na to da komandant specijalne jedinice policije ignoriše njegove zahtjeve za dostavljanje informacija od izuzetnog je značaja za Crnu Goru jer nagovještava promjenu ranijeg pristupa da su policija i državno tužilaštvo „jedna ruka” i da policajci mogu da budu mirni ako odluče da vrše krivična djela – rekla je Gorjanc Prelević.
Zaključila je ocjenom da zapanjuje činjenica da ni ministar unutrašnjih poslova, ni direktor Uprave policije nijesu našli za shodno da obavijeste javnost o tome zašto je komandant specijalne jedinice ignorisao zahtjeve državnog tužioca i šta će oni preduzeti povodom toga, posebno imajući u vidu da se radi o snimljenom slučaju policijske torture koji je opravdano digao na noge i domaću i inostranu javnost.
Osuđeni, pa oslobođeni
Petorici pripadnika SAJ-a suđeno je za brutalno prebijanje građana u Malesiji, 2006. godine, za vrijeme policijske akcije „Orlov let”. Oni su poslije četiri godine oslobođeni optužbe da su kao saizvršioci počinili krivično djelo mučenje i zlostavljanje Pjetra Siništaja. Ranijom presudom osuđeni su na po tri mjeseca zatvora. Prema optužnom predlogu, petorica pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice okrivljeni su da su mučili i zlostavljali Pjetra Siništaja, prilikom hapšenja njegovih sinova Antona i Viktora Siništaja, u akciji „Orlov let” zbog pripremanja terorističkih akcija u Malesiji 10. septembra 2006. godine.
Šabović: Ko je kršio zakon, nema mu mjesta u policiji
Predsjednik skupštinskog Zakonodavnog odbora Džavid Šabović (SDP) rekao je juče da bi trebalo sprovesti detaljnu i sveobuhvatnu istragu o tome šta se dešavalo 24. oktobra u Podgorici, i da li su u organima i jedinicama policije i dalje zaposlena lica koja su osuđivana za torturu i prebijanje građana. Šabović je za „Dan” rekao da, ukoliko se dokaže da su neka lica osuđena za torturu i dalje pripadnici SAJ i drugih policijskih jedinica i organa, onda za njih tu ne bi trebalo da bude mjesta.
– Zalažem se za sveobuhvatnu istragu. Do tada uzdržaću se od daljih komentara. Ono što mogu da kažem jeste da mora postojati detaljna istraga o tome šta se sve dešavalo 24. oktobra. Ako je postojao pokušaj nasilnog ulaska u parlament, primjena policijske sile je opravdana, ali ne mogu da shvatim da potom neke grupe jure ulicama i prosto love građane da ih prebiju. Čuo sam i izjavu Borisa Raonića da ukoliko su policajci htjeli da uhapse izgrednike, zašto su ih tukli i ostavljali na ulici, i s tom njegovom ocjenom sam saglasan. Puno je nejasnoća, treba zaista sve to rasvijetliti – kaže Šabović.
On je rekao da su policajci naša braća, rođaci, komšije i prijatelji i da je uvjeren da većina njih nijesu spremni da primjenjuju silu prema mirnim građanima.
– Ima, izgleda, i nekih koji jesu, ali to je manji dio, kao što je bio i manji dio demonstranata koji su htjeli da napadnu policiju, a ja sam uvjeren da je najveći dio učesnika protesta tu došao sa iskrenim namjerama, zbog teške socijalne situacije. U svakom slučaju, morala bi da uslijedi ozbiljna istraga – rekao je Šabović.